O planu specijalizacija i subspecijalizacija u FBiH na “I Kongresa Ljekarske/Liječničke komore FBiH – afrimacija liječničke struke” govorila je prof. dr. Lejla Mešalić, član Izvršnog odbora Ljekarske/Liječničke komore FBiH iz Tuzlanskog kantona.
„Predlažemo da se razdvoje Pravilnik o specijalizacijama i Pravilnik o subspecijalizacijama s obzirom da se ni uvjeti, ni trajanje, ni planovi obavljanja, kao ni mjesta obavljanja specijalizacije i subspecijalizacije ne podudaraju“, kazala je prof. Dr. Mešalić.
U ovlaštene zdravstvene ustanove za obavljanje subspecijalizacija treba uvrstiti i privatne ustanove koje su registrirane kao zavodi i akreditovani tj. ustanove koje obavljaju tercijernu zdravstvenu zaštitu, koje kadrom i opremom ispunjavaju uvjete za obavljanje subspecijalističkog staža (bar jedan dio staža). Svjedoci smo da pored naših ustanova u BiH, mnoge kolege subspecijalizaciju obavljaju van naše zemlje. Zaključak bi bio da prilikom obavljanja specijalističkog i subspecijalističkog staža treba dati prednost državnim i privatnim akreditiranim ustanovama u Federaciji BiH koje ispunjavaju sve propisane uvjete za obavljanje staža.
Pojašnjavajući proceduru polaganja specijalističkog, odnosno subspecijalističkog ispita, kazala je da prema važećim propisima članove ispitne komisije imenuje federalni ministar iz redova priznatih stručnjaka određenih specijalnosti, prvenstveno iz redova nastavnika u naučno-nastavnom zvanju redovnog profesora, vanrednog profesora ili docenta. Federalni ministar utvrđuje listu ispitivača za specijalističke i subspecijalističke ispite, na prijedlog ovlašćenih zdravstvenih ustanova i fakulteta zdravstvenog usmjerenja
„Listu ispitivača treba redovno ažurirati i u tom smislu može pomoći novi Registar Federalne liječničke komore, gdje će podaci biti dostupni i blagovremeno dopunjavani. Voditi računa da se ne ponavljaju članovi ispitne komisije. Svjedoci smo čestog angažiranja članova ispitne komisije kolega koji žive, rade i djeluju izvan BiH, pored našeg kadra koji ispunjavaju sve uslove da budu članovi komisije. Penzionisani ljekari, bez obzira na zvanje ne mogu biti članovi komisija za specijalističke i subspecijalističke ispite. Pri izboru i imenovanju svih komisija koje se odnose na polaganje stručnih, specijalističkih i subspecijalističkih ispita, prednost imaju ispitivači sa kantona u kome je kandidat aplicirao tj. prijavio ispit. U slučaju nedostatka adekvatnog kadra, imenovati ispitivače iz drugih kantona“, prijedlog je prof. dr. Mešalić, kao i da se subspecijalizacije uvode ili ukidaju sa liste subspecijalizacija uz konsultaciju struke tj. Federalne ljekarske komore.
Rješenje aktuelne problematike u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u FBiH
Prof.dr. Zaim Jatić, član Izvršnog odbora Ljekarske/Liječničke komore FBiH iz Sarajevskog kantona, u svom izlaganju osvrnuo se na funkcioniranje primarne zdravstvene zaštite, želeći ukazati na neke od glavnih problema i pokušati ponuditi ideje za rješenja.
„Pandemija nam je pokazala i naglasila, prednosti i slabosti sadašnjeg sistema. Pred nas je bio stavljen zadatak da usvojimo saznanja vezana za Covid 19, da napravimo novi sistem rada i reorganizujemo se, a ujedno i da održimo rad sa redovnim pacijentima. Sistem je morao naglo da se promjeni i mislim da je to dobra osobina, jer je sistem bio fleksibilan i uspio da se promjeni“, kazao je prof. dr. Jatić.
Bio je prekinut kontakt s pacijentima i sveden na rudimentarni oblik telemedicine koji su se sveli na žalost samo na kontakt telefonom. Nijedna od ustanova nije napravila više u telemedicini od telefonskog kontakta sa pacijentima. „Ono što bih ja od prednosti istakao su ljudski resursi. To je ono što je najbolje i najvrjednije što imamo u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, jer su upravo zaposleni pokazali profesionalnost, požrtvovanost, solidarnost, brzo usvajanje novih znanja i vještina, prilagodljivost. To je odlika dobrih ljudskih resursa, međutim, pokazali su i požrtvovanost do granice gaženja vlastitih prava, što znači da su zdravstveni radnici toliko bili požrtvovani da su ugrozili svoja vlastita prava i to veoma često ostajanjem prekovremeno na poslu bez nadoknade, rad od kuće, brojne vikende su provodili radeći bez nadoknade, radili su u više ambulanti i na više radnih mjesta istovremeno, rad sa nekoliko timova medicine istovremeno, često su sami kupovali zaštitnu opremu. Jedna osoba je radila posao koji inače obavljaju dvije ili tri osobe“, pojašnjava prof.dr. Jatić.
Govoreći o problemima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, prof.dr. Jatić, kazao je kako bi ih podijelio na probleme finansiranja i one koji dolaze iz politike. Stvarna kapitacija ne postoji u praksi, plaćanje usluga nikada nije zaživjelo na način da se izdvoje neke od usluga i plaćaju, iako je upravo ono motivacija za usvajanje novih usluga i unapređenje rada.
Najveći organizacioni problem je broj zaposlenih zdravstvenih radnika, a brojke su poražavajuće. Visok je postotak nezdravstvenih radnika.
„Realno mislim da taj postotak ide i do 30% što je duplo više nego što bi trebalo biti zaposleno nemedicinskog kadra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Veliki problem je u javnim nabavkama, proces specijalizacije, proces kontinuirane medicinske edukacije odnosno trajnog profesionalnog razvoja, pokazalo se u pandemiji da su oba ta procesa veoma ugrožena i da je veoma loše dizajnirana saradnja između sekundarne, tercijarne zdravstvene zaštite. Teret rada nije jednako raspoređen na sve ustanove. Nismo pokazali nikakve inovacije u telemedicini. Mješanje lokalne politike u domovima zdravlja izaziva velike negativne konotacije na stručnost i samim tim odražava se na zdravstvenu zaštitu stanovništva“, poručuje.
Porodična medicina čini 80% primarne zdravstvene zaštite, a prema istraživanju koje je uradilo Udruženje doktora porodične/obiteljske medicine u FBiH nedostaje čak 30 % ljekara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Iz toga i proizilazi postotak od 89 % ljekara iz primarne zdravstvene zaštite koji smatraju da naš zdravstveni sistem nije sposoban da se nosi s pandemijom kao što je Covid 19.
Kada su u pitanju ideje za rješenje, naglasio je da se ništa ne može raditi ako nema radnika. Treba zaposliti dovoljan broj zdravstvenih radnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. „A kako to uraditi, mišljenja sam povećanjem plate, planiranjem ljudskih resursa, boljom edukacijom i mogućnosti napredovanja ljudi koji rade u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Po mom mšljenju pravo rješenje je privatizacija ili koncesija u što većoj mjeri u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Promjena načina finansiranja – stvarna kapitacija, plaćanje dodatnih usluga, preventivne usluge, direktno plaćanje timova u PZZ, jer po mom mišljenju dom zdravlja je nepravdeni posrednik između Zavoda zdravstvenog osiguranja i timova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. I politika mora imati uticaj na primarnu zdravstvenu zaštitu, ali ne na način da izvlači sredstva iz nje već da pomaže u organizaciji i podizanju kvaliteta“, poručio je na kraju prof.dr. Jatić.
Kvaliteta zdravstvene usluge i nedostatak ljekarskog kadra
Dr Sabina Gušo, član Izvršnog odbora Ljekarske/Liječničke komore FBiH iz Bosansko – podrinjskog kantona govorila je o problemima s kojima se sureću manji kantoni, kao što je nedostatak kadra. BPK iz kojeg dolazi ova doktorica, najmanji je kanton u Federaciji. Tvrdi da su u svim zdravstvenim ustanovama na području BPK uposlena ukupno 54 ljekara, koji pružaju zdravstvene usluge stanovništvu ovog područja. Od njih su 32 specijaliste.
„Rijetke su službe gdje imamo dva ili više ljekara koji pružaju zdravstvenu uslugu. Zamislite u kakvoj se situaciji nađu kolege koje su 24 sata pripravne uz to povremeno imaju dežurtsvo u urgentnom centru i sve obaveze moraju uskladiti sa potrebama i obavezama svog osmočanovnog radnog vremena. U ovakvoj situaciji mislim da u BPK mi ne možemo sa sigurnošću tvrditi da su ti ljudi psihofizički spremni za naredni radni dan. O pojavi pregorijevanja na poslu, o prepoterećenosti, neposrednom i direktnom ugrožavanju zdravlja neposrednog nosioca posla niko više i ne misli, niti se razgovara. Jednostavno smo zatočenici svog poziva“, poručuje dr. Gušo.
Posebno naglašen problem je odlazak mladih ljekara u veće centre u FBIH, ali i na rad u inozemstvo. Samo iz BPK je u periodu 2018. -2021. godina otišlo 17 ljekara, od toga 14 specijalista, jer su uglavnom bili privučeni boljim naknadama za rad i boljim uslovima rada, kao i mogućnošću dodatne edukacije i sticanja novog znanja. „Trenutno smo nemoćni zaustaviti ovaj proces, jer u protivnom se sukobljavamo sa segmentom ljudskih prava i sloboda. Ali je pitanje do kada se može ovakvim načinom rada izdržati, kako izaći iz ovog začaranog kruga?“.
U svemu tome, pojašnjava, pokušalo se iznaći rješenje na lokalnom nivou ali pravog, adekvatnog rješenja nije bilo.
„Nadamo se da ćemo iskoristiti ovaj Kongres i animirati zdravstvene institucije federalnog nivoa da sa ozbiljnošću shvate trenutnu situaciju na području BPK i drugim manjim kantonima, te pokušaju kroz novčanu podršku u budžetu planirati posebna sredstva koja bi bila davana za zapošljavanje u ovako malim kantonima u kojima je iz godine u godinu problem nedostatka ljekarskog kadra sve više naglašen. Potrebno je animirati veće kantone koji u Zavodima za zapošljavanje imaju registrovane nezaposlene doktore medicine da pokušaju na neki način usmjeravati mlade kolege da prva radna iskustva steknu u manjim kantonima gdje nedostaje kadra. Nadam se da je sve što sam navela dovoljno da nas nagna da svi zajedno pokušamo iznaći rješenja da bi se ovaj prostor rasteretio po pitanju efikasnosti i rada ljekarskog kadra“, poručila je dr. Gušo.